Dioklecijanove terme

Dioklecijanove terme (latinski: Thermae Diocletiani,italijanski: Terme di Diocleziano) je naziv za kompleks javnih kupališta (termi) koje su izgrađene u Rimu, na području brda Viminal, krajem 3. i početkom 4. vijeka. Iako su ime dobile po caru Dioklecijanu, izgradio ih je njegov suvladar Maksimilijan u znak počasti svom kolegi i prijatelju. Dograđivane su za vrijeme Konstancija I i Konstantina.  Od svih rimskih termi se ističu svojom veličinom.

Deo građevina se očuvao do današnjih dana zato što je kroz vijekove prenamenjivan, tako da se u okviru kompleksa danas nalaze bazilika Santa Maria degli Angeli e dei Martiri, crkva San Bernardo alle Terme  i deo Nacionalnog rimskog muzeja.

terme

Advertisements

Trajanove terme

Trajanove terme (latinski: Thermae Traiani, italijanski: Terme di Traiano) je naziv za kompleks javnih kupališta podignutih i svečano inauguriranih ljeti 109. u Rimu. Kupališta je Apolodor iz Damaska podigao na nalog rimskog cara Trajan na umjetnom brežuljku stvorenom zatrpavanjem Domus Aurea, velebne palače omraženog cara Nerona. Bile su smještene na južnom dijelu Mons Oppio, neposredno uz Servijev zid. U nekoliko sljedećih vijekova nakon Trajanove smrti su predstavljale jedno od najpopularnijih sastajališta Rimljana, a historijski izvori navode da su u upotrebi bili sve do početka 5. vijeka. Njihova upotreba je, pak, prestala u 6. vijeku nakon što su razoreni akvadukti koji su Rim opskrbljivali s vodom.

DomusAurea

Šta su terme?

Rimske terme u Starom Rimu predstavljale su isto zadovoljstvo kao i odlazak u teatar ili na gladijatorske borbe. Posjete kupalištu i priredbama su se u Rimu plaćale, ali su te cijene bile skromne (za posjetu kupalištu plaćao se jedan quadrans, dakle najmanji kovani novac koji je postojao). Svi ljudi su imali slobodan pristup na priredbu ili u kupalište – slobodni ljudi, robovi, zene, djeca… Najveci dio privatnog zivota provodio se na javnom mjestu. Kupanje nije predstavljalo samo higijenu, nego slozeno zadovoljstvo, kao kod nas danas odlazak na plažu. Ponekad su književnici u termama čitali svoja djela, a retori svoje govore.

Istraživanjima se ispostavilo da su terme na kraju postale ustanove za uživanje. Od helenističlog perioda njihova funkcija nije samo omogućiti higijenu, vec i živeti na poželjan nacin. Najranija javna kupatila za koja se danas zna potječu iz Pompeja i sagrađena su početkom 1. st. e. U kupatilima je od tada postojalo i podzemno grijanje; više nije bilo dovoljno grijati vodu u kadama i bazenu, nego je narodu ponuđen prostor u kome je bilo toplo. U to vrijeme, bez obzira na zimu, ljudi su u kućama zivjeli u kaputu kao i u kuci.

Sirotinja je dolazila da za koju paru ostane satima okružena raskoši koju joj je darovala vlast, car ili neka druga ugledna ličnost. Pored složenih instalacija za toplu i hladnu vodu, postojala su šetalista i tereni za sport i igru. Za žene su postojala posebna javna kupališta.

Inače u Rimu nije bilo bogate kuće u kojoj kupatilo ne zauzima više narocito uređenih prostorija, s grejanjem ispod poda. Nije bilo varoši bez barem jednog javnog kupatila, a ni bez vodovoda, koji snabdeva vodom kupatilo i javne česme. Ono što pokazuje koliko su Rimljani voleli javna kupatila je to sto je Ciceron rekao da je gong koji je svakoga dana najavljivao otvaranje javnih kupatila bio sladji uhu od glasa nekog filozofa u skoli.

eeee Plan_of_the_Old_Baths_at_Pompeii_by_Overbeck